Degeneracija makule

Šta je senilna degeneracija makule?

Senilna degeneracija makule je bolest makule – malog dela mrežnjače u pozadini oka. Uz pomoć makule možemo jasno da vidimo sitne detalje i da obavljamo aktivnosti poput čitanja i upravljanja vozilom. Kada makula ne funkcioniše pravilno, naš centralni vid može biti zamagljen, iskrivljen ili samo tamna mrlja. Degeneracija makule utiče na našu sposobnost da vidimo na blizinu i daljinu, a neke aktivnosti kao što je stavljanje konca u iglu može da učini teškim ili gotovo nemogućim. Senilna degeneracija makule je najćešći uzrok teškog gubitka vida kod ljudi starijih od 50 godina.

Iako ova bolest smanjuje vidnu sposobnost u centralnom delu mrežnjače, obično ne utiče na periferni vid. Na primer, možete da vidite konture (crtice) na satu, ali ne možete da vidite koliko je sati.

Sama degeneracija makule obično ne izaziva potpuno slepilo. Čak i u slučajevima uznapredovalog stadijuma bolesti, ljudi mogu da se služe vidom i da se brinu sami o sebi. U nekim slučajevima degeneracija makule ne mora u velikoj meri da ošteti vaš vid. Međutim, postoji i jedan procenat slučajeva u kojima gubitak vida može biti brz i bolan.

Šta izaziva degeneraciju makule?

Kod većine ljudi degeneracija makule se javlja kao rezultat procesa starenja. Postoje različiti oblici ovog oboljenja, ali najćešči je senilna degeneracija makule (SDM).

Naša tela su u stalnom kontaktu sa kiseonikom iz našeg okruženja. Vremenom, kao rezultat tog kontakta, telo proizvodi molekule koji se nazivaju slobodni radikali koji napadaju naše ćelije, a nekada ih i oštećuju. Ovakav proces se zove oksidativni stres i smatra se da igra primarnu ulogu u nastanku senilne makularne degeneracije.

Veliki broj ljudi ima genetske promene koje povećavaju njihovu sklonost ka ovom oštećenju.

Osnovni rizici za senilnu degeneraciju makule su:

  •  Starost preko 50 godina
  • Senilna makularna degeneracija u porodičnoj istoriji
  • Pušenje
  • Loša cirkulacija

Još jedan faktor rizika za nastanak senilne degeneracije makule može biti i povišena vrednost holesterola. Većina ljudi koja pati od senilne makularne degeneracije ima naslage ispod mrežnjače koje se zovu druze. One same obično ne izazivaju gubitak vida, ali kako se povećavaju i postaju brojnije, postoji pojačan rizik od nastanka uznapredovale senilne makularne degeneracije. Dva najčešća oblika senilne makularne degeneracije su suva i vlažna (neovaskularna).

Suva degeneracija makule

Kod ljudi koji pate od senilne degeneracije makule čak 90% ima suvi oblik. Ovakvo stanje je izazvano oštećenjem (oksidativnim stresom) i rezultira istanjenjem tkiva makule. Gubitak vida je obično postepen.

Vlažna degeneracija makule

Ostatak od 10% osoba koje pate od senilne degeneracije makule ima vlažni oblik ove bolesti. Kod većine njih dolazi do znatnog gubitka vida. Vlažna degeneracija makule se javlja kada se formiraju patološki krvni sudovi ispod mrežnjače. Ovi novi krvni sudovi propuštaju krv i tečnost i zamagljuju centralni vid. Gubitak vida može da se desi naglo i bolno.

Koji su simptomi degeneracije makule?

Degeneracija makule može da izazove različite simptome. Neki ljudi skoro da i ne primete ovu bolest u njenoj početnoj fazi. Ponekad do gubitka vida dolazi samo na jednom oku, dok drugo oko zadržava dobar vid godinama. Ali kada su oba oka zahvaćena, brzo se uočava centralni gubitak vida.

Početni simptomi se manifestuju tako što:

  • Slova postanu zamućena
  • Primetite tamne ili prazne mrlje u centralnom delu vidnog polja
  • Prave linije izgledaju iskrivljeno

Kako se otkriva degeneracija makule?

Većina ljudi ne zna da ima oboljenje makule dok zamagljen vid ne postane očigledan. Vaš oftalmolog može da otkrije početnu fazu senilne degeneracije makule tokom očnog pregleda.

Ovaj pregled podrazumeva:

  • Jednostavnu proveru vida pomoću karte nalik grafikonu (Amslerova rešetka)
  • Pregled makule direktnom i indirektnom oftalmoskopijom
  • Specijalizovano snimanje oka uz pomoć fluorescenske angiografije i optičke koherentne tomografije (OCT snimanje). Ovi testovi se koriste da se pronađu patološki krvni sudovi, tečnost ili krvarenje ispod mrežnjače.

Kako se leči degeneracija makule?

Prva važna metoda su hranljivi suplementi. Unos antioksidanata, vitamina i cinka može da smanji napredovanje senilne degeneracije makule kod nekih ljudi.

Detaljna naučna studija otkrila je da su ljudi koji su bili izloženi riziku za nastanak uznapredovalog stadijuma senilne degeneracije makule smanjili taj rizik za oko 25% kada su se lečili velikim dozama:

  • Vitamina C (500mg)
  • Vitamina E (400iu)
  • Beta karotena (15mg)
  • Cinka (80mg),
  • Bakra (2mg)

Druga detaljna studija koja se ticala žena, pokazala je da je došlo do usporavanja procesa usled uzimanja folne kiseline i vitamina B6 i B12. Treća studija je ukazala pozitivan efekat uzimanja luteina i ribljeg ulja (omega-3).

Veoma je važno razumeti da vitaminski suplementi ne predstavljaju lek za senilnu makularnu degeneraciju, niti će Vam povratiti vid koji ste izgubili zbog bolesti.

Anti-vegf terapija, intervencija laserom i fotodinamska terapija (fdt)

U poslednje vreme se mnogo radilo na pronalasku leka koji bi mogao da zaustavi napredovanje vlažne forme senilne degeneracije žute mrlje. Sve studije koje su rađene u svetu pokazale su pozitivne rezultate pri primeni Anti-VEGF terapije. Sa ponosom možemo reći da je Klinika Maja jedna od ustanova u kojoj se primenjuje ovaj najsavremeniji metod lečenja bolesti. Ovaj oblik terapije kod vlažne senilne makularne degeneracije podrazumeva ubrizgavanje leka injekcijom u oko koji zaustavlja rast i krvarenje krvnih sudova. Lekovi, poznati kao VEGF blokatori ili anti-VEGF terapija, napadaju posebnu supstancu u Vašem telu koja izaziva razvoj patoloških krvnih sudova ispod mrežnjače. Supstanca se naziva vaskularni endotelijski faktor rasta, ili VEGF.

Anti-VEGF terapija poboljšava vid kod nekih ljudi koji pate od vlažne senilne degeneracije makule.

Određeni tipovi vlažne senilne degeneracije makule mogu se lečiti laserskom intervencijom, što spada u kratku ambulantnu proceduru gde se koristi fokusirani snop svetlosti da bi se usporilo ili zaustavilo krvarenje iz krvnih sudova koje oštećuje makulu. Fotodinamska terapija podrazumeva kombinaciju specijalnog leka i laserske intervencije da bi se usporilo krvarenje. Međutim, laserska kao i fotodinamska terapija su izgubile na značaju od pojave Anti-VEGF terapije. Generalno, ove terapije mogu da Vam sačuvaju vid u znatnoj meri, ali ne predstavljaju lekove koji vraćaju Vaš vid u normalu.

Anti-VEGF je jedina terapija koja je do sada uspela da kod određenog broja pacijenata dovede do delimičnog poboljšanja vidne oštrine.

Šta je epiretinalna membrana(macular pucker)?

Epiretinalna membrana (macular pucker ili celofanska makulopatija) je stanje u kome se na površini mrežnjače formira vrlo tanak sloj ožiljnog tkiva u predelu koji je odgovoran za naš najoštriji vid. Deo oka zahvaćen epiretinalnom membranom naziva se makula. Makula se sastoji od posebnih nervnih ćelija koje nam pružaju oštar centralni vid potreban za viđenje finih detalja (čitanje, vožnja itd.). Kada se epiretinalna membrana formira preko makule, ona može da se stegne i nabora makulu što rezultira iskrivljenim i / ili zamućenim vidom. Oboljenje je progresivnog karaktera, iako vidna oštrina može ostati stabilna i duži vremenski period.

Šta izaziva epiretinalnu membranu?

U većini slučajeva, epiretinalna membrana se javlja kod ljudi koji ranije nisu imali problema sa očima. Obično je uzrokovana prirodnim promenama u ‘gelu’ staklastog tela unutar oka. Ove promene dovode do toga da se ćelije mrežnjače i drugih delova oka oslobađaju u staklasti ‘gel’ i na kraju se talože na makuli, gde mogu da formiraju membranu.

Najčešći uzrok makularnog nabiranja je stanje povezano sa starenjem koje se naziva odvajanje staklastog tela (PVD), gde se staklasti gel koji ispunjava oko odvaja od mrežnjače uzrokujući simptome “plutanja” i bljeskova. Ako osim PVD-a ne postoji određeni uzrok, ERM se naziva idiopatskim (nepoznatog porekla).

Međutim, epiretinalna membrana može nastati i kao rezultat prethodnog problema sa očima, poput pocepane ili odvojene mrežnjače, vaskularne bolesti mrežnjače kao što su dijabetička retinopatija ili venska okluzivna bolest, traume, abnormalnosti krvnih sudova ili drugog stanja.

Koji su simptomi epiretinalne membrane?

Makula (žuta mrlja) obezbeđuje jasan centralni vid neophodan za svakodnevne aktivnosti kao što su čitanje, vožnja, jasno raspoznavanje detalja. Epiretinalna membrana se manifestuje kao zamućenje i iskrivljenje centralnog vida. Epiretinalna membrana neće prouzrokovati potpuno slepilo – može uticati samo na centralni vid pogođenog oka, dok periferni ili „bočni“ vid ostaje nepromenjen. Ponekad stanje može biti vrlo blago i nimalo ne utiče na vid. U drugim slučajevima, epiretinalna membrana može se vremenom pogoršati, uzrokujući zamućenje i izobličenje centralnog dela vida. Iskrivljenost slike i ‘talasasta’ percepcija pravih linija su primarne tegobe koje pacijenti primećuju.

 

Simptomi mogu biti manje ili više izraženi i mogu se javiti na jednom ili oba oka:

  • Zamućen vid
  • Izobličen ili talasast vid;
  • Pojava krivljenja slike;
  • Siva ili oblačna oblast u centralnom vidu;
  • Crna tačka u centralnom vidu

 

Kako se otkriva epiretinalna membrana?

Za dijagnozu epiretinalne membrane koristi se niz dijagnostičkih procedura, koje podrazumevaju Amslerov test, klinički pregled na široku zenicu, a obavezna je i dodatna dijagnostika primenom OCT-a (optičke koherentne tomografije), koji koristi svetlost za vizuelizaciju različitih slojeva mrežnjače, a koja služi kako za potvrdu dijagnoze tako i za praćenje rasta epiretinalne membrane. Ponekad se koriste dodatna ispitivanja poput fluorescenske angiografije da bi se utvrdilo da li su drugi osnovni problemi mrežnjače uzrokovali ERM.

Kako se leči epiretinalna membrana?

Lečenje epiretinalne membrane, koji se manifestuje u blagoj formi, obično zahteva redovno oftalmološko praćenje. Međutim, u slučajevima odmaklog narušavanja kvaliteta vida, a koji direktno utiče na svakodnevne životne aktivnosti, oftalmolog može preporučiti operaciju – vitrektomiju za odstranjivanje i uklanjanje membrane. Ne postoje kapi za oči, lekovi ili dodaci ishrani za lečenje ERM-a.

Vitrektomija je operativni zahvat koji se izvodi kroz veoma male otvore na oku. Cilj je doći na zadnji deo oka i u potpunosti ukloniti novonastalu membranu koja smeta jasnom vidu. Nakon uklanjanja membrane struktura makule se postepeno oporavlja, kvalitet vida se poboljšava i krivljenje slike je sve manje.

Procedura je minimalno invazivna, izvodi se u lokalnoj anesteziji, najmodernijim instrumentima i aparatima. Klinika Maja poseduje najsavremeniju opremu tako da se intervencije vrše sa malim rezom, takozvana mikroinciziona vitroretinalna hirurgija. Ako se ne leči, membrana može prouzrokovati trajno oštećenje žute mrlje – makule, a vidna oštrina i nakon operativnog zahvata se može samo delimično popraviti.

Šta je ruptura makule (macular hole)?

Ruptura makule je mali otvor unutar makule oka, dela mrežnjače koji je odgovoran za centralni vid.
Može biti zastrašujuće ako vid na jednom oku iznenada postane zamagljen i iskrivljen, što se može dogoditi u slučaju puknuća.

To je oštećenje mrežnjače u predelu makule, što može uticati na čitavu debljinu mrežnjače – od unutrašnje granične membrane (lamina limitans interna) do spoljnog sloja koji se sastoji od fotoreceptora.

Koji su uzroci rupture makule?

Uzroci rupture makule mogu biti traumatični i netraumatični. Traumatske rupture retine su u najvećem broju slučajeva idopatske tj. uzrok nastanka nije najjasniji. Smatra se da su vezane za procese starenja i najčešće se javljaju kod ljudi starijih od 60 godina i nešto češće kod žena. Posledica su degenerativnih procesa u staklastom telu oka (CV-u).

Većina unutrašnjosti oka ispunjena je staklastim telom, supstancom sličnom gelu koja ispunjava oko 80% oka i pomaže mu da održi okrugli oblik. Staklasto telo sadrži milione finih vlakana koja su pričvršćena za površinu mrežnjače. Kako starimo, staklasto telo se polako smanjuje i povlači sa površine mrežnjače. Prirodne tečnosti ispunjavaju područje na kojem se staklasto telo steglo. To je normalno. U većini slučajeva nema štetnih efekata. Neki pacijenti mogu doživeti mali porast mušica, što je malo „paučine“ koje izgledaju kao da lebde u Vašem vidnom polju.

Međutim, ako je staklasto telo čvrsto vezano za mrežnjaču kada se povuče, mrežnjača se može pocepati i stvoriti makularnu rupu. Takođe, nakon što se staklasto telo povuče sa površine mrežnjače, neka vlakna mogu ostati na površini mrežnjače i mogu se kontrahovati. Ovo povećava napetost na mrežnjači i može dovesti do makularne rupe. U oba slučaja tečnost koja je zamenila smežurano staklasto telo može procuriti kroz rupu, zamagljujući i iskrivljujući centralni vid.

Ostali uslovi koji mogu povećati rizik od stvaranja rupture makule su:

  • Povreda ili trauma: neki mladi ljudi razviju makularne rupe nakon traume
  • Dijabetična bolest oka
  • Visok stepen miopije (kratkovidosti)
  • Makularni puker: formiranje sloja ožiljnog tkiva preko makule koji se mož iskriviti i stisnuti, uzrokujući nabiranje mrežnjače
  • Odvajanje mrežnjače

Po svemu sudeći, genetika, faktori okoline i sistemski uzroci nemaju ulogu u formiranju rupture makule.

Koji su simptomi rupture makule?

Na početku formiranja rupture makule simptomi su vrlo blagi i neprimetni. Može doći do blagog zamućenja vida u centralnom delu vidnog polja i mogu se javiti iskrivljene slike (metamorfopsija). Prave linije se čine savijenim ili talasastim. Amslerov test je jednostavan test koji će vam pomoći da utvrdite da li vam je vid izobličen na ovaj način. Ovi simptomi se obično otkriju sasvim slučajno, kada se zatvori zdravo oko, i zato često ostaju neotkriveni duže vreme.
Samo u retkim slučajevima dolazi do rupture makule istovremeno na oba oka. U nekim slučajevima, ruptura se javlja iznenada i pacijent može tačno da opiše trenutak u kojem su se pojavili simptomi.

Pored ovih početnih simptoma, postoje i razvijeni simptomi rupture makule koji najčešće uključuju:

  • Smanjenu sposobnost opažanja detalja prilikom fokusiranja na objekat, bez obzira na udaljenost na kojoj se nalazite
  • Zamagljen vid – pacijent se oseća kao da gleda kroz gustu maglu ili zamagljeno staklo
  • U sredini vidnog polja može se pojaviti tamna ili slepa mrlja koja ne utiče na periferni vid

Ukoliko dođe do rupture makule, pacijent neće potpuno izgubiti vid. i dalje će imati periferni vid i moći će tim okom da gleda sa strane, a zdravo oko će preuzeti funkciju centralnog vida, tako da je moguće obavljati dnevne funkcije. Ukoliko primetite simptome rupture makule, potrebno je da se odmah javite oftalmologu kako bi se uradio pregled, dodatna dijagnostika i planirao hirurški zahvat na vreme. Time bi se zaustavila širenja rupture druge komplikacije kao što je ablacija retine.

Kako se otkriva rupture makule?

Pored pregleda uz širenje zenica, biće indikovano i dodatno snimanje aparatom koji se zove OCT (optička koherentna tomografija). Dobija se snimak i presek retine u predelu makule koji može detaljno opisati rupturu, slojeve koje zahvata, otkriti pripoje sa CV-om, kao i da li postoji oticanje tečnosti. Kod sumnje na rupture makule aparat može detektovati postojanje veoma male promene koja se ne može videti na pregledu.

Kako se leči ruptura makule?

Vitrektomija je najefikasniji način rešavanja rupture makule. Princip lečenja je da se operativno ukloni deo vitreusa koji povlači makulu i tako je oslobodi trakcije. Nakon toga se u prostor CV-a ubrizgava mešavina gasa i vazduha u obliku mehura. Mehur vazduha vrši pritisak na ivice makularne rupe, što omogućava zarastanje. Zbog toga pacijenti treba da leže sa licem nadole, kako bi vazduh sve vreme vršio pritisak na retinu.

Ponekad to može trajati i par nedelja, ali je ovaj postupak apsolutno neophodan kako bi se postigao najbolji rezultat posle operacije. Gas i vazduh nestaju tokom vremena i njihovo mesto zauzima tečnost, a ruptura polako zarasta. Nakon operacije se obično vid vrati u izvesnoj meri, što zavisi od prethodne veličine i trajanja rupture.

Ako ste operisali rupturu makule pomoću mehura gasa, nećete moći da putujete avionom nekoliko nedelja, jer se gas može promeniti sa promenama pritiska uzrokujući oštećenje oka.

Osobe koje su imale rupturu makule na jednom oku imaju veću šansu (za oko 10%), da u nekom trenutku života razviju i rupturu makule na drugom oku. Kako bi se problem otkrio na vreme i sprečilo veće oštećenje redovni pregledi su veoma važni.

U nekim slučajevima, kada je ruptura makule vrlo mala i nema mnogo uticaja na vid, lekar možda neće preporučiti operaciju. U tim slučajevima potrebno je ići na redovne preglede i pratiti promene i veličinu pukotine.

U Specijalnoj bolnici za oftalmologiju Klinika Maja, sa uspehom se radi hirurgija makule, a vitroretinalni hirurg dr Marko Zlatanović, sa svojim timom i velikim iskustvom, predstavlja garanciju vrhunskog lečenja.